Cijena domene

Pitanja o domeni

Što je domena?

• Domena je adresa web stranice koju korisnici unose u preglednik kako bi pristupili određenom sadržaju na internetu. Svrha domene je olakšati korisnicima pronalaženje web stranica bez potrebe za pamćenjem složenih numeričkih IP adresa koje računala koriste za međusobnu komunikaciju. Na taj način, umjesto da korisnik unese niz poput 192.168.1.1, dovoljno je upisati example.com kako bi se pristupilo željenoj stranici. Svaka domena sastoji se od tri glavna dijela: naziv domene, ekstenzije i opcionalno poddomene. Naziv domene predstavlja jedinstveno ime koje se povezuje s određenom web stranicom, dok ekstenzija, poput “.com”, “.org” ili “.hr”, označava vrstu ili područje domene. Na primjer, “.com” često označava komercijalne stranice, dok “.hr” označava domene iz Hrvatske. Poddomena, poput “www” u www.example.com, može dodatno segmentirati sadržaj unutar glavne domene. Registracija domene obavlja se putem ovlaštenih registrara i obično traje od jedne do deset godina, nakon čega se domena može obnoviti ili postaje dostupna za registraciju drugim korisnicima. Domena je temeljni element interneta jer omogućuje jednostavan i razumljiv pristup web sadržajima. DNS sustav, zajedno s NS zapisima, osigurava pravilno usmjeravanje prometa prema resursima na mreži, dok različite vrste DNS zapisa omogućuju specifične funkcionalnosti poput upravljanja e-poštom i sigurnosnih provjera. Prijenos podataka između korisnika i poslužitelja temelji se na kompleksnim mrežnim protokolima koji osiguravaju sigurnost, stabilnost i brzinu internetske komunikacije. Kvalitetno upravljanje domenama i DNS zapisima ključan je korak u održavanju stabilnosti i funkcionalnosti web stranica.

Kako domena funkcionira?

• Kada korisnik unese naziv domene u preglednik, započinje proces komunikacije između korisnikovog uređaja i web poslužitelja na kojem se nalazi sadržaj te domene. Taj proces uključuje nekoliko koraka, od kojih je ključan rad DNS sustava (Domain Name System), koji prevodi naziv domene u numeričku IP adresu. Prvi korak je slanje zahtjeva prema DNS poslužitelju koji pronalazi odgovarajuću IP adresu za traženu domenu. DNS funkcionira kao svojevrsni imenik interneta, povezujući nazive domena s njihovim IP adresama. Kada DNS poslužitelj pronađe IP adresu, primjerice 192.168.1.1, preglednik se povezuje s web poslužiteljem na kojem je pohranjena stranica. Web poslužitelj zatim vraća traženi sadržaj korisnikovom pregledniku, koristeći protokole poput HTTP-a ili HTTPS-a. HTTPS uključuje dodatnu enkripciju putem SSL/TLS certifikata, čime se osigurava sigurna komunikacija i zaštita podataka tijekom prijenosa. Na taj način korisnik može jednostavno pristupiti sadržaju stranice.

Što su NS zapisi?

• NS zapisi (Name Server records) ključan su dio DNS sustava i određuju koji poslužitelji (name serveri) upravljaju DNS postavkama određene domene. Name serveri su posebni poslužitelji koji čuvaju informacije o domeni, poput podataka o njenim IP adresama i drugim postavkama, te usmjeravaju promet prema pravim resursima. Primjerice, ako domena example.com ima NS zapise ns1.hostingprovider.com i ns2.hostingprovider.com, to znači da DNS postavkama te domene upravljaju poslužitelji hosting providera. NS zapisi omogućuju vlasnicima domena da mijenjaju DNS postavke, poput preusmjeravanja prometa na drugi poslužitelj ili konfiguriranja e-pošte. Bez NS zapisa, domena ne bi mogla pravilno funkcionirati jer ne bi bilo moguće usmjeriti promet na odgovarajuće IP adrese.

Vrste DNS zapisa

• DNS sustav koristi različite vrste zapisa kako bi omogućio pravilno usmjeravanje internetskog prometa i osigurao funkcioniranje web stranica. Jedan od najčešćih zapisa je A zapis (Address record), koji povezuje domenu s IPv4 adresom, dok AAAA zapis povezuje domenu s modernijom IPv6 adresom. CNAME zapis koristi se za preusmjeravanje jedne domene na drugu, dok MX zapis definira poslužitelje odgovorne za upravljanje e-poštom. TXT zapis omogućuje dodavanje tekstualnih podataka u DNS zapise i često se koristi za sigurnosne provjere poput SPF-a (Sender Policy Framework) i DKIM-a (DomainKeys Identified Mail). Ovi zapisi pomažu u sprječavanju zloupotrebe e-pošte. NS zapis, kao jedan od ključnih zapisa, usmjerava promet prema name serverima koji upravljaju DNS postavkama domene.

Prijenos podataka

• Prijenos podataka između korisnika i poslužitelja odvija se putem mrežnih protokola. Kada korisnik zatraži web stranicu, podaci se prenose putem TCP/IP sustava (Transmission Control Protocol/Internet Protocol), koji omogućuje pouzdanu komunikaciju između uređaja na mreži. DNS protokol osigurava prevođenje domena u IP adrese, dok HTTP ili HTTPS protokoli omogućuju prijenos sadržaja stranice. HTTPS dodatno koristi SSL/TLS enkripciju kako bi osigurao sigurnost osjetljivih podataka, poput lozinki ili brojeva kreditnih kartica. Protokoli poput TCP-a i UDP-a osiguravaju stabilnost i brzinu prijenosa podataka, omogućujući nesmetanu komunikaciju između preglednika i poslužitelja. Ovi procesi čine internet pouzdanim i brzim, osiguravajući korisnicima jednostavan pristup informacijama.

Koja domena je bolja, .hr, .com, .eu ili neka druga?

• Tehnički gledano, nema razlike u karakteristikama samog rada stranice. Ono što može biti razlika među domenama je samo prilikom Google pretraživanja. Više o tome pogledajte ovdje.